Sunday, August 26, 2012

Bananamen

Ministar da budem,
funkciju da imam,
meso da jedem,
mito da primam.

Svog pisara da imam,
pare da mlatim,
sekretaricu da klatim.
rijalitije da snimam.

Školu da nemam,
diplomu da imam,
porniće da snimam,
u goste strance da primam.

Fini koks da mrkam,
sirotinju da drkam,
viski da pijem,
studente da bijem.

Šengen vize da delim,
pod šatru da se veselim,
starletu da milujem,
BDP da silujem.

Reforme da uvodim,
pravo da onodim,
mostove da gradim,
platane da vadim.

U dnevnik da gostujem,
tvitove da postujem,
sa MMF-om da poslujem,
maline za dinar da kupujem.

Stečaje da otvaram,
investitori da dolaze,
tendere da nameštam,
imuniteti da ne prolaze.

Kad se od svega umorim,
idem u opoziciju da odmorim,
pamet da solim, za štednju da molim,
jer skupštinsku šampitu ja volim.

Sunday, February 12, 2012

Snupi

- Vidi, eno je!

- Koja, bre? Šta, bre?

- Ona, na koju si odavno bacio merak. Al' nemaš muda da bekneš.

- Aaa! Vidi stvarno, jeste ona. Nije da ne'am muda, nego nemam gde i odakle!

- E, ajd' ne seri.

- Dobro, brate. Ne znam šta mi se dešava, ali blokira mi centrala čim mi se obrati, i ja tu ništa ne mogu.

- Pa evo ti prilike, ide k' nama.

- Šta?! U jebem ti.... pa šta da pričam, koji moj da radim? Majku ti...

- Odakle znam, možda umem da kritikujem, ali to ne znači da sam spretniji od tebe. Jebem li ga, kenjaj nešto opšte, budi slobodniji, ali ne laprdaj koješta, budi onakav kakav si pred svima.

- Uff, znam to, nisam slepac, nego sa ovom je uvek neka druga priča. Aj dodaj tu limenku.

Ona: Ćao momci. Šta ima novo?

- Evo, standardno: klupica, pivce i semenke, kad smo već kod njih, alarmantna je situacija, vidi se dno kese.

Ona: Hihi. Ajde pravi mesta. I kaži mi, šta se dešava kod tebe?

- Pirketov švabski ovčar, je sad tele. Ima da nas icepi. Ustvari, samo mene. Džigi će njega, on kidiše i na ogromne gladne lutalice. A, možda neće ni mene, ako pamti igranje kad je bio štene. Mislim da nije ljut na mene. Nisam ja kriv, što on bazdi kao jarac u teranju. Uvonjao je i moju i burazerovu jaknu. Idalje pokušavam da se zezam s' njim, valjda zna to da ceni iako je džukac. Jeste postao agilna mrcina i ne možeš da mu bacaš lopicu duže od dva minuta, tol'ko mu treba da je iskasapi, ali je idalje blentav. Pre neki dan, našao je neku granu, doduše više liči na batinu nego na granu, stavio je u klapne i jurio trotoarom, ljudi padali kao klade. Još uvek čovek da ga podmiti hranom, kakva je ono izelica, pa majku bi prodao za krišku leba. Proždere sve iz svoje šerpe, pa onda juri ispod terase da pomete mrvice, koje je Pirke istres'o posle krke ....  i tako.

- Ha'ha'ha! Ja ne mogu da verujem šta si ti istrabunjao, s' ti normalan?!

Ona : Što? Šta ti imaš protiv psa? Ajde, krati si put,  idi po semenke.

- Nemam ništa protiv pasa... Ma vi ljudi niste normalni, idem do trafike.

Ona: Vidi, ja čuvam psa, pa ako hoćeš uzmi od svog druga, pa da ih izvedemo u šetnju, i taman da se malo bolje upoznamo.

- M-m-može. 

Monday, January 30, 2012

Oda e-hejtu (ili ti epigram)

Ortak mi je zamazao zid
postom koji je hipi,
brišem ga sa liste prijatelja,
mora da se poštuju principi.

Forum je postao popularan,
i sada je "in", više ne mogu
da se pravim fin, momentalno
kursorom nišanim  "login".

Imam šest naloga, a sedam
trajnih ban-a, nije do mene
nego adminu treba banana.

Post je dobio mnoge šerove,
klik autoru na profil
radi detaljne provere.

A, autor neki pajdoman stari,
avatar mu travka i Bob Marli,
to moj želudac ne može da svari -
uostalom, ko se još na njega pali?!

Za takve postove moja poruka je jasna,
da se pitam čekala bi ih komora gasna!
Izluđuje me taj "sleng"; na naslovnu
uvek ide samo moderatorov "gang".

Dijareju izaziva taj kolektivni spam
"jebe, sabija, objašnjava".
Dosta je, komentar mora da dodam:

"Šta je ovde zanimiljivo, došli ste iz sela,
iz šupe, majke vam ga glupe!"
Junacki klik na - Odjava.

Sunday, January 8, 2012

Ne lomite mi cerovinu

Januar 5. 2012.
negde oko 9h ujutru

Marko M. : Starac, pošto badnjak?

Milisav S. : Mrmnnm, oko sedamdeset i gratis dobivaš čašku grejanu d' se nazdravi za praznik, a i ladno dete mu 'bem!

Elvisa K. : Kume, psst kume, kod mene če kupiš za pedes'.

Marko M.: O de si, b'e, Elvise?! Nisam te video od auto-pijace. Ajd' daj taj najveći što si nasek'o!

Milisav S. : Jao, Elvise! Od onoga tvoga konja ću kobasice da napra'im, što mi kradeš mušterije!

Marko M. : Ajde, bez svađe, od tebe ću stari da pazarim jedan, za kola, pošto tvoji manji, pa lakše mog da ga namestim na auto.

Milisav S: Ajd' pa u zdavlje da slaviš i da se voziš. Živeli! Elvise sunce ti, drž be rakiju da nazdravimo.

Elvisa K. : Fala kume, si mi živ i zdrav, sto godine da slaviš!

Bojan R. : Alo, bre, majmuni, pa  preteraste ga! Je l' ste svesni da cerovine više nema, sve ste skenjali! Pagani selski! Jeb'o vas onaj u čije ime otrsiste šumu!

Marko M: Ša je bilo pedere? Je l' te to ona Kandićka naučila, majku ti onu narkomansku sorošovsku!

Elvisa K: Če be, ša b' pa ti očeš, šta imaš protiv nas cigani? 'Češ d' izumremo, da budeš srečan?! Sad če te scepim!

Milisav S: Ja majku ti onuj tvoju švabsku jevropsku, sd ću ti jebem nanu sas ovuj tojagu, ti će mi psuješ boga, govedo Njemačko-vatikansko, pu izrode jedan! Drž' ga Elvise!

H-šljus! FRrtrš! HUa! Govedo, majku ti!! trš- sljis! Tako gospodin', on če ni psuje, s' če da vidi! Ijaa- sšjis!

Zapisnik sa lica mesta pripadnika MUP-a:

Marko M. je kupovao badnjak za predstojeći veliki praznik, od Elvisa K. i Milisava S. Iz nepoznatog pravca, pojavio se Bojan R. nasrnuo na okupljene, otimao i bacao badnjake. Vređajući dobre narodne običaje, pozivao je da se cerovina iskoreni. Takođe je napao i Elvisa K. na rasnoj osnovi, što su Milisav S. i Marko M. potvrdili. Uz sve to Bojan R. je imao i povećanu koncetraciju alkohola u krvi i nesumljivo bio pod uticajem psihoaktivnih supstanci, što su potvrdili prisutni.

Wednesday, December 7, 2011

Pet prema deset


- Brate, ajd’ gasi to! Počelo prozivanje, još malo pa ćeš na red!
- Auu, pa majku im bezobraznu ni dva dima nisam izvuk’o...

Istina došao sam na red, ovaj me nije zezao da samo bacim pljugu za đz. Prozvali su me i rekli koje mesto da zauzmem. Čim sam smestio svoju promrzlu guzicu i pokušao da je što pre ugrejem o tapacir, naložili su mi da je ponovo podignem i odložim sve stvari koje mi nisu potrebne. Kroz nepunih pet minuta dobio sam papir. Na njemu jedna stidna dlačka, a na njoj kao od alkohola izvrnuta, šlogirana osmica; uz dlačku nabacana gomila grčkih i arapskih psovki koje povremeno razdvoji neka greda ili krstača. Taj niz stranih psovki prekidaju dve vodoravne crtice iza kojih se od mene očekuje da uredim jasan položaj simbola, tako da se zna čija se, i na koji način, spominje majka, sestra ili tetka iz Osla. Nabadajući hijeroglife, čuo sam dozivanje:
„Kume izlazi! Urlam već deset minuta, što me jebavaš? Dzvezda opičila...“
Papir koji sam dobio postepeno se gubio, dok na kraju jasno nisam uvideo mlađanu verziju mog kuma kako sedi na stepenicama, vozeći prst na relaciji od dodatnog ruiniranja već odlepljenih starki do proširivanja sopstvenih nosnih duplji.

- ’Oćes do Nišave, da o’ladimo malko guzice?
- Šta urlaš tol’ko? Da vidim samo kako Pamela forsira dužinu plaže, pa izlazim! I ne zavijaj više da te ne ošinem k’o Mijat prečku!
- Ajde, b’e, nemo’ si slepac, i onako ima repriza, a i nije neka riba!
- Mrš  majmune, ti si se ložio na onu padavičarku Esmeraldu! I plakao ko kiša kad je Randu scepio Kasandru sečivom!
- Brate, to je bila emotivna scena! Pola zemlje je plakalo!
- Šteta što nisam valjao maramice tad, gde bi mi kraj bio. Evo izlazim.
- Odakle ’oćeš da kratimo put?
- Ček, prvo da uzmemo koju banku iz garaže, za neki sok....

Smrad razređivača i prosutog piva uz pritajen zvuk turbanfolka sa talasa radija „bubamare svrljig“, uz bit čekića o desno krilo Lade osvaja radnu prostoriju. U njoj standardna ekipa uvaljena u rašrafljenim sedištima, sa probnim (zelenim) ambalažama „Niškog“ u rukama.

- Pozdrav vredni ljudi!
- Ajde ne kenjaj i ne zajebavaj mali nego poj šta ti treba.
- Pu, bre, kakav si... ko ti šorao u pivo?
- Ti klinjo baš ’oćeš ovu okastu dva’esticu u keglu, a?
- Ne diraj dete, nije ti ono krivo što je opeklo, pa ti se muda zaheftala za butine. Kaži sinko šta ti treba?
-  Isplata!
- E!?
- Jeste, za „zastavu 128“ što sam šmirglao juče.
- Slušaj nemoj da mu daješ ništa, juče kad sam ga poslao po pivo, dao sam mu grdne pare i on me skratio za kusur.
- Ko te jebe kad si lenja guzica! I kad pripit daješ deci pare, i ja bi te zavrnuo. Nego sinko o kolikoj sumi je reč?
- Pa recimo za jednu „smrt kolu“ ili klaker, i neke noblice.
-  Evo ti, de. I kad ćeš više da pređeš na pivo?
- Jes’ pa da završim kao vas dvojica.
- Što, šta nam fali? Radimo kol’ko nam volja, nema žena da nam zvocaju, a da se ti ne pojaviš tu i tamo, ne bi bilo ni kog da nas pelješi.

Zadah koji mi je povećaovao promile alkohola u krvi, vratio me je nazad u izrezbareni naslon stolice sa poderanim tapacirom, mrmljajući kako bi bilo krajnje vreme da krenem sa rešavanjem svog problema. Čim je okrenuo leđa mom stolu, kum i ja smo već gazili starom putanjom:

- Kume šta misliš oće li one da budu tamo?
- Koje, bre, Slobo?
- Pa, one starije što su se sunčale prošle nedelje sa golim sisama.
- Ma o’kle znam je l’ im ja poliram bradavice?! Nego što ti ne juriš onu iz tvog odeljenja?
- Koju iz mog odeljenja?
- Onu što je dobila opekotine IV stepena dok je čekala tebe da krenete zajedno kući?
- Aaaa, pa vidi kume, ja sam mlad još, ne treba mi još devojka, hoću da jurim loptu i bez da me iko prekida u tome.
- I nema sise ko one za koje si pitao...
- Tako je! Kad nabavi nek’ me zovne.

MOGUĆE JE DA SE ARAPSKO-GRČKA PSOVKA U STILU NEOSIMBOLIZMA REŠAVA ŠABLONSKI! Samo treba da prepoznam tip i da se setim!

- Kume! Ej, pa je l’ me čuješ ti? Vidi!
- Izvini Slobo, zamislio sam se nešto... Au majku ti , pa one već stigle, je l’ to one od prošlog leta!?
- Jeste, to je to drvo, još je nema ona matora konjina što nas gađala močugom.
- To kume, drž’ se da te prebacim preko plota, pa ćeš da mi daš ruku.
- Ovo je gozba kume, puni džepove i majicu i pravac reka! Ha’ha! Teraj belaj!

Stojim isprep faksa, palim pljugu. Toliko je hladno da sam je jedva zavio. Povlačim dim, kad naliće Ikac i urla:

- Brate, ajd’ gasi to! Počelo prozivanje, još malo pa ćeš na red!
- Auu, pa majku im bezobraznu pa ni dva dima nisam izvuk’o...
- Zajebi cigaru sad!
- Idi ti, sad ću ja...

Ma, koji ću kurac unutra kad jedva i da znam kako izgleda integral.

(Sve u svemu: breskve su bile za desetku, obrni-okreni moj rad za peticu, a uz sve to Pamela realno i nije bila neka pička).